Legenda o hodočasnoj crikvi u Koljnofu

Poznata hodočasna crikva stoji uz nekadašnju cestu ka pelja do Cenke. Grof Ferenc Nádasdy,
palatin Madjarske, živio je sredinom 17. stoljeća, komu imanju je pripadalo selo. Koljnof je
tada još bio Kolbenhof, ali se od 1631. na madjarskom su već selo zvali Kópháza. Grof je imao
11 žive dice, od kih je najradje vidio Eleonoru, lipu divičicu ka je stalno bila betežna. Pozvao
je njoj čuda vračitejov, ali ju nitko od njih ni mogao ozdraviti. Za nauk su mu dali, da bude
čuda na friškom zraku.
Na mjestu današnje crikve bila je mala kapelica u koj se mala Eleonora odmarala kad se je
utrudila od čuda hodanja. Imala je 14 ljet kada je jednom prilikom, sjedeći na jednoj maloj
drivenoj klupi u kapelici, podignula pogled na mali kip “črne” Gospe, prosjeći od nje da joj da
zdravlje. Isto tako je obećala, ako ozdravi neće se odati, i posvetiti će svoj život u Božjoj sližbi,
kako je to radila Margit Árpádházi.
I zaistinu. Dite, ko je do tada bilo betežno, postalo je sve jače i zdravije. Postala je jako lipa na
radost svojih roditeljev. Ali o svojoj zareki o čistoći, ku je u maloj kapelici rekla se nije usudila
nikomu, ni roditeljam, ništ ne reć. U očevoj kući su se ubraćali mladi i snažni junaki od kih se
je izticao Wesselényi, svojom figurom i visokim znanjem. Dva mladi su se zaljubili. To je bio
početak obiteljske tragedije. Wesselényi je zamolio svojega prijatelja i rodjaka, biskupa Egera,
da prosi ruku divojke od oca. Ona je odbila prošnju i priznala je, da se je zarekla kad je imala
14 ljet i da se zbog toga ne smi odati. Biškup je uvjerio Eleonoru, da je bila još dite ko nije
znalo ništa o hištvu, pa se ni mogla zarećti odlučno. Biškup je nju oslobodio od zareke i
savjetovao ocu, da na mjesto toga učini nešto dobro za crikvu. Lorika je na kraju postala
Wesselényijeva zaručnja.
Došao je dan pira. Još i priroda ja sjala od sriće u keresturskom dvorcu. Nijedan ni upamet zeo
škure oblake ki su se od Koljnofa širili. Kumaj su stupili na vrata dvorca van, iznenada je strijela
udrila uz veliku grmljavinu, a Eleonora se srušila mrtva. Otac je bio neutoljiv.
Ali vrime je polako ozdravio bolne rane, a od boli se probudio i grof Nádasdy. Bio je odlučan
u namjeri da svojoj kćeri ostavi dostojnu uspomenu. Prvo je željio obnoviti malu kapelicu, ali
je na kraju odlučio izgraditi veliku crikvu. Još toga ljeta (1670.) srušio je kapelu, posikao lozu
oko nje i počeo graditi crikvu. Sliku od oltara male kapelice postavio je na glavni oltar.
Hodočasniki su crikvu posjećivali od najstarijih vrimen. Na dan kiritofa crikve, 15. augusta, još
pred par leti, tisuće hodočasnikov su došli iz Šoprona piše, pjevajući, da pred kipom Blažene
Divice priznaju svoju vjeru i prosu blagoslov. (Prema pisanja Endre Csatkaia, Adolf Mohla.l