KÓPHÁZA-KOLJNOF – Kópháza – Koljnof

KÓPHÁZA-KOLJNOF

 

Zemjopisni položaj

Koljnof leži 6 km udaljeno, jugo-istočno od grada Šoprona. Selo raspolovi glavna cesta 84. Mjesto je sjeverno ograničeno jurskom, a južno željeznicom za Sambotel. Susjedna naselja su Harka, po toplica poznati Balf i Nagycenk, koji je vezan uz plemićku obitelj Szechenyi, a na Austijskoj strani Deutschkreutz, kojim ga povezuje granični prijelaz.

Ime naselja

Povelje iz XIII. stoljeća pominju dva naselja na području današnjeg sela. I to Ravazd i Viz, koje su vremenom došli u vlasništvo grada Šoprona. U jednoj povelji iz 1429-e godine znamo prviput čitatiime „Kolphaza“. Ime dolazi od sopronskog gradjana koji se nazivao Petar Kolb, ki je imao veće vlasništvo na teritoriji naselja. Tako pišu pisani izvori.
O drugoj mogućoj verziji nastanka, koja bi bilo logićnija znate već informacijov dostat u našem muzeju.
Koljnof je bio do 1848 – do oslobodjenja kmetova- kmetsko selo Šoprona.

Stanovništvo

Danas ima selo preko dvi tisuć stanovnikov. Prilično polovica su Hrvati ili govoru hrvatski jezik. Po turskom pohodu na Beč 1529. i 1532. leta su se zapadnougarska sela opustošila. U opustošena sela je plemstvo naselilo Hrvate iz hrvatskih zemalj. Po narječju, i povjesnih činjenic u ovu pokrajinu su došli Hrvati iz Like i Krbave.
Do 1960. godine je selo bilo skoro čisto hrvatsko. Osnivanjem pojoprivrednih zadrugov je počelo iseljavanje stanovništva. Zbog radnih mjesta puno ih se je uselio u Šopron. A u zadnji dva desetljeta useljavanje stvara promjene u stanovništvu. Danas je polovica stanovnišva hrvatskog podrijetla.
Koljnof se je u zadnjih stoljeća sa puno niti vezalo za Šopron. Na tržnici su prodavali svoju robu. Od 1900. g razvijanje industrije i tržišta, od 1950 tvornice i različne usluge su davali mogućnosti za rad stanovnikom.
Danas veći dio radne snage radi u Austriji.

Znamenitosti sela

U XVIII st. je podignuta hodočasna crikva Blažene Divice Marije, koja će nastati omiljeno hodočasno mjesto Hrvata. Kiritof se drži na Marijansku svetačnost 15 augustuša. Na sredine sela stoji crikva svetog Martina, ka je prije stala na brigu groblja i na koncu 1700. su ju srušili i nanovo uzidali na današnjem mjestu.
1987. leta je predata seoska hiža koja je u drugoj polovici XIX st izgradjena sejačka kuća, ka služi kao muzej, kade vidit namještaj i alate nekadašnjeg človika.
Na vrhu Gore stoji Matina kuća ka je kada koč bila stara vrdirska kuća. Kraj nje stoji vidikovac iz kojeg zna posjetitelj viditi cijelu pokrajinu. Obljubjeno je to mjesto za obitelji, prijateljske grupe, organizirane grupe, a i mladina se isto rado druži tamo.
Matina kuća je pod upravljanjem mjesnog društva „Hodanje u prirodi“
2019. godine je predat u potkrovlju općinskog stana interaktivni muzej gradišćanskih Hrvata. Kade posjetitelj zna upoznati cjelu povjest gradišćanskih Hrvatov u nekadašnjoj zapadnoj Ugarskoj.



to top